Grad Korčula
Grad Korčula smješten je na istočnom dijelu otoka Korčule, nasuprot poluotoka Pelješca. Ime otoka potječe od Korkyre, najstarijeg imena kojim su otok nazvali osnivači glavnog naselja na njemu – Dorani iz grčkog grada Knidosa. Budući da se istim imenom naziva i otok Krf u Grčkoj, Strabon u 1. st.p.K. dodaje imenu Korkyra pridjev melaina (crna) da bi se valjda razlikovala od Korkyre na jugu. Najstarije naseljavanje otoka datira iz neolita, što potvrđuju brojni arheološki nalazi na raznim krajevima otoka. Najznačajniji su svakako Vela špilja na Spilinskom ratu kod Vela Luke i Jakasova špilja južno od Postrane (Zrnovo).
Statut grada Korčule iz 13. stoljeća jedan je od najstarijih pravnih dokumenata u ovom dijelu Europe. U drugoj polovici 14. stoljeća u Korčuli se razvija kamenoklesarstvo i nove se građevine ukrašavaju brojnim gotičkim ukrasima. Tako se Korčula gotovo potpuno preobrazila - iz skromnog naselja u grad izrazitih stilskih oznaka. Srednjovjekovna arhitektura Korčule ističe se u zanimljivom urbanističkom planiranju. Naime, tlocrt grada podsjeća na oblik riblje kosti, čime je središnja ulica zaštićena od vjetrova koji često pušu oko Korčule. Stari Grad je nekada u potpunosti bio opasan visokim obrambenim zidom s kulama, a dugo vrijeme svoje povijesti s kopnom je bio spojen pokretnim mostom. U Stari Grad se može ući kroz dva ulaza - Kopnena vrata s južne strane i Morska vrata sa zapadne strane. Gradska kula Revelin sagrađena 1391. godine nalazi se na južnom ulazu u stari grad Korčulu. U prostorima kule su izložbene prostorije u kojima su postavljene odore i mačevi poznate viteške igre s mačevima Moreške, kao i suveniri vezani za prošlost Korčule i Moreške. Unutar Grada nalazi se 9 crkava.
On je 1298. godine zarobljen u pomorskoj bitci između Genove i Venecije, koja se odigrala ispred Korčule. Nakon toga je odveden u Genovu i bačen u tamnicu. Tamo je zgode sa svojih putovanja po Aziji ispričao svom cimeru u zatvoru, Rustichelliju, koji ih je pomno zapisao. Iz tih zapisa nastala je knjiga Il Milione, treća najprevođenija i najčitanija knjiga nakon Biblije i Kurana. Ta knjiga je nadahnula i Kristofora Kolumba koji ju je imao uza se na svojim putovanjima u Novi svijet.
